Akademkinja Lidija Lincender-Cvijetić je prisutne uvela u predavanje, govoreći o značaju savremenih istraživanja u oblasti patologije i onkologije te o Vranićevom doprinosu međunarodnim projektima kojima se oblikuju savremeni dijagnostički standardi.
Karcinom dojke je najčešći maligni tumor kod žena u svijetu. Svake godine u svijetu oboli 2,5 miliona žena, a procjena je da bi se taj broj do 2050. mogao udvostručiti i dostići pet miliona novih slučajeva godišnje.
U Bosni i Hercegovini svake godine zabilježi se 1.539 novih slučajeva, a smrtnost iznosi 564 pacijentice godišnje, što znači da bolest fatalno završi u gotovo trećini slučajeva. Ovi podaci dodatno naglašavaju koliko su napredak u dijagnostici i pristup novim terapijama od životne važnosti.
U osvrtu na najznačajnije promjene u dijagnostici karcinoma dojke u posljednjih pet godina, Vranić je izdvojio proširenje primjene HER2 biomarkera, čime su se otvorile nove mogućnosti liječenja za znatno veći broj pacijentica.
“Ranije je anti-HER2 terapija bila namijenjena uglavnom pacijenticama s HER2 pozitivnim karcinomom dojke. Danas su terapijska meta i tumori s niskom i ultraniskom ekspresijom HER2 receptora, što je broj potencijalnih kandidata za ovu vrstu liječenja povećalo s približno 15-20 posto na gotovo 50 posto pacijentica”, istakao je.
Ovaj napredak je, kako je ocijenio, posebno značajan jer pacijentice s HER2-low i HER2-ultralow ekspresijom, koje su ranije bile isključene iz ciljane terapije, sada mogu dobiti pristup lijekovima koji djeluju direktno na HER2 receptor, čime se njihove šanse za uspješno liječenje znatno poboljšavaju.
HER2 (Human Epidermal Growth Factor Receptor 2) je protein koji se nalazi na površini ćelija i učestvuje u njihovom rastu i dijeljenju. Kod dijela pacijentica s karcinomom dojke, tumor proizvodi previše HER2 proteina.
Takvi tumori obično rastu brže, ali se mogu liječiti posebnim ciljanim lijekovima koji djeluju upravo na HER2 receptor. Zbog toga je određivanje HER2 statusa jedan od najvažnijih testova u dijagnostici karcinoma dojke jer pomaže ljekarima da odaberu najefikasniju terapiju.
Posljednja istraživanja pokazala su da korist od anti-HER2 terapije mogu imati ne samo pacijentice s visokim nivoom HER2, nego i one s niskom (HER2-low) ili vrlo niskom (HER2-ultralow) ekspresijom ovog proteina, što je značajno povećalo broj žena koje mogu dobiti ciljanu terapiju.
Nova WHO/IARC klasifikacija: preciznost kao temelj liječenja
Vranić je u javnom predavanju pažnju posvetio i novom, šestom izdanju WHO/IARC klasifikacije tumora dojke – publikacije čijoj je izradi i sam dao značajan doprinos, a koja je upravo u završnoj fazi štampanja.
“Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ovom klasifikacijom nastoji učiniti dijagnostiku što preciznijom i egzaktnijom kako bi terapija bila što prikladnija za svakog pacijenta. Budući da je dijagnostika jedan od ključnih koraka u liječenju karcinoma dojke, unapređenjem klasifikacije direktno se doprinosi i boljim ishodima liječenja”, rekao je.
Novim izdanjem spomenute publikacije donose se jasnije smjernice za dijagnostiku na malim uzorcima tkiva, uvodi posebno poglavlje posvećeno primjeni umjetne inteligencije (AI) u patologiji te detaljno razrađuje izvještavanje u kliničkoj praksi, s naglaskom na koordinaciju između radiologa i patologa.
Umjetna inteligencija preuzima ulogu u dijagnostici
Jedno od najznačajnijih obilježja savremene onkologije jeste ubrzana digitalizacija patoloških laboratorija i sve šira primjena umjetne inteligencije.
Patolozi sve više rade s digitalnim preparatima na velikim ekranima, umjesto s tradicionalnim mikroskopima, a cijeli dijagnostički proces postaje automatizovaniji i efikasniji.
Ovaj proces intenzivno traje od 2015. godine i donio je značajne prednosti: dijagnostičari nisu vezani za jedno mjesto, mogu se prijaviti i raditi s bilo koje lokacije, a kvalitet je jednako vrijedan tradicionalnom mikroskopskom pregledu.
U Sjedinjenim Američkim Državama su već odobreni prvi AI alati za dijagnostiku karcinoma dojke. Umjetna inteligencija se primjenjuje u gradiranju tumora, kvantitativnoj analizi biomarkera, detekciji mikrometastaza u limfnim čvorovima i u predikciji ponašanja bolesti, što kliničarima pruža dragocjene informacije pri donošenju terapijskih odluka.
Ipak, Vranić je naglasio da AI u dijagnostičkoj patologiji uvijek mora imati i završnu potvrdu patologa.
“Zadnju riječ i dalje ima ljudski mozak, koji mora odobriti ono što je AI sugerirao”, naveo je.
Personalizirana medicina više nije budućnost
Podsjetio je da je personalizirana onkologija već postala stvarnost u savremenom liječenju malignih bolesti.
“Više ne govorimo o budućnosti precizne medicine, u njoj već živimo. Terapija karcinoma dojke danas se u značajnoj mjeri prilagođava molekularnim karakteristikama tumora, a biomarkeri imaju ključnu ulogu u donošenju terapijskih odluka”, obrazložio je.
Odgovarajući na pitanje da li dvije žene s istom dijagnozom karcinoma dojke mogu imati potpuno različite bolesti, Vranić je bio jasan.
“Dvije pacijentice mogu imati dijametralno suprotne molekularne karakteristike, različito kliničko ponašanje bolesti, različit odgovor na terapiju i na kraju različit ishod liječenja. Upravo zato precizna dijagnostika danas ima presudnu ulogu u onkologiji”, odgovorio je.
Posebno je ukazao i na specifičnosti karcinoma dojke s niskom ekspresijom estrogenskog receptora, agresivnijeg oblika bolesti koji se češće javlja kod mlađih žena, nosi veći rizik od recidiva u prvih pet godina te zahtijeva posebnu pažnju patologa pri izvještavanju.
