Panda prve generacije je nakon opsežnih modifikacija široka svega 50 cm, a iako izgleda kao nešto nastalo uz pomoć Photoshopa, ovaj sićušni automobil je potpuno stvaran i zaista se kreće vlastitim pogonom, uprkos tome što je toliko uzak da ima mjesta samo za jedno prednje svjetlo.
Marazzi je italijanski majstor i kreator sadržaja, koji je radeći na projektu Pande proveo oko godinu. Prema izvještajima, vozilo je uglavnom ručno izrađeno koristeći Fiat Pandu iz 1993. godine kao donatorski automobil. Cilj nije bio samo napraviti statični izložbeni primjerak, već vozilo kojim se može voziti i koje će zadržati što je moguće više karaktera originalnog automobila.
Veliki dio donatorskog vozila, koje je bilo široko 1.460 mm, ostao je sačuvan, tako da bi se gledajući sa strane moglo učiniti da se radi o potpuno standardnoj Pandi. Krov, vrata, točkovi i brojne druge komponente ugrađeni su u konačni dizajn. Najveći izazov bio je sve to smjestiti u karoseriju dovoljno usku da može primiti samo jednog putnika koji sjedi u sredini.
Originalni benzinski motor nije mogao stati. Umjesto njega, ultratanka Panda koristi kompaktni električni pogonski sklop koji napajaju dvije baterije od 12 V.
Najveća brzina navodno iznosi oko 15 km/h, zbog čega je automobil prikladniji za lagane demonstracijske vožnje nego za obaranje rekorda na stazi. Ova Panda nije legalna za vožnju na javnim cestama, a budući da je tako spora i vjerovatno sklona prevrtanju, to nije iznenađenje.
Neobična Panda se prošle godine predstavila javnosti na manifestaciji Panda in Pandino, okupljanju posvećenom Fiatovom omiljenom gradskom automobilu u njegovoj domovini. Očekivano, privukla je veliku pažnju posjetilaca koji vjerovatno nikada ranije nisu vidjeli automobil s tako ludim proporcijama.
Marazzi, čiji ostali projekti uključuju i Panda monster truck koji gazi automobile, nastoji dobiti priznanje za najuži automobil ikada napravljen.
