Iako su pred kamerama u fokusu bili ekonomija, poljoprivreda i evropski put, geopolitička pozadina susreta s Aleksandrom Vučićem otkriva mnogo kompleksniju sliku, onu u kojoj se prepliću ruski interesi, nepriznavanje Kosova i tajni kanali naoružavanja.
Nakon što su se ranije sretali isključivo na marginama evropskih samita, dolazak Zelenskog u prijestolnicu zemlje koja se smatra najvjernijim ruskim saveznikom na Balkanu predstavlja prvorazredni diplomatski događaj. Međutim, šta se zaista krije iza ovog susreta i zašto su obje strane, uprkos očiglednim razlikama u vanjskoj politici, odlučile produbiti saradnju?
Samo do prije tri sedmice, srbijanski predsjednik je pokazivao veliku suzdržanost kada je u pitanju pružanje pomoći Ukrajini. Sredinom jula, na samitu u Kijevu, Vučić je bio jedini lider koji je odbio potpisati zajedničku deklaraciju kojom se traži nastavak podrške Ukrajini i pojačan pritisak na Rusiju.
Srbija i dalje ljubomorno čuva svoje dobre odnose s Moskvom i jedna je od rijetkih evropskih država koja odbija uvesti sankcije Rusiji. Ipak, srdačan doček Zelenskog u Beogradu šalje poruku Zapadu da Srbija ostaje na “evropskom putu” i da je spremna na dijalog, čime Vučić nastavlja svoju dobro poznatu politiku sjedenja na dvije (ili više) stolica.
Kosovo i Donbas: Teritorijalni integritet kao glavno vezivno tkivo
Ono što Beograd i Kijev trenutno drži na istoj strani stola jeste pitanje teritorijalnog integriteta. Vučić je iskoristio priliku da naglasi kako Srbija podržava cjelovitost Ukrajine, ali i da se zahvali Kijevu na recipročnom stavu kada je u pitanju Srbija.
Stav Ukrajine je ovdje kristalno jasan i pragmatičan: Kijev ne želi i ne smije priznati nezavisnost Kosova. Bilo kakvo priznavanje secesije bivše srbijanske pokrajine stvorilo bi opasan presedan koji bi Moskva objeručke iskoristila za pravno opravdanje aneksije istočnog, resursima bogatog Donbasa i poluotoka Krima. U ovom geopolitičkom čvoru, obje zemlje trebaju jedna drugu kako bi odbranile vlastite granice u međunarodnoj areni.
Kada je riječ o konkretnim dogovorima, zvaničnici su se fokusirali na potpisivanje memoranduma o saradnji u poljoprivredi i sigurnosti hrane, te na najavu sporazuma o slobodnoj trgovini do kraja godine. Zelenski se zahvalio na humanitarnoj pomoći za ukrajinski medicinski i energetski sektor, koji su pod stalnim ruskim udarima od 2022. godine.
S druge strane Vučić je oštro demantovao bilo kakvu vojnu saradnju, te je odbacio medijske napise da Srbija planira proizvodnju dronova s Ukrajinom, naglasivši da se takav projekat planira s Izraelom.
Ipak, uprkos zvaničnim demantijima, u diplomatskim krugovima i svjetskim medijima već dugo kruže izvještaji da Srbija, preko posrednika, uveliko snabdijeva ukrajinske snage oružjem i municijom.
Beograd to nikada nije zvanično priznao kako ne bi ugrozio odnose s Vladimirom Putinom, ali je ta “javna tajna” vjerovatno jedan od ključnih razloga zašto Zapad i Kijev imaju toliko tolerancije prema Vučićevom odbijanju da uvede sankcije Moskvi.
Na kraju, prva posjeta Zelenskog Beogradu pokazuje da u visokoj politici nema vječnih prijateljstava ni neprijateljstava, već samo interesa. Za Ukrajinu je to održavanje diplomatskog pritiska i osiguravanje prijeko potrebnih resursa ispod radara, dok za Srbiju ovo predstavlja još jedan vješt diplomatski manevar kojim se kupuje vrijeme i naklonost Zapada, a da se pritom formalno ne pređe “crvena linija” prema Moskvi.
