Istraživanje, objavljeno u stručnom časopisu BMJ Supportive and Palliative Care, obuhvatilo je 112 pacijenata u hospiciju s uznapredovalim rakom, za koje je procijenjeno da imaju još jednu do dvije sedmice života. Medicinske sestre provjeravale su rožnični refleks tri puta dnevno tako što su sa strane prilazile oku i nježno dodirivale rožnicu sterilnim komadićem vate ili gaze.
Od 112 pacijenata, njih 110 umrlo je u roku od sedam dana. Istraživači su utvrdili da su pacijenti bez rožničnog refleksa imali više od pet puta veću vjerovatnoću da umru u naredna 24 sata nego oni kod kojih je refleks bio očuvan ili samo oslabljen. Stopa smrtnosti u roku od 24 sata među pacijentima bez tog refleksa iznosila je 70,7 posto.
Glavni autor istraživanja Jung Hun Kang, direktor hospicijskog centra pri Gyeongsang National University Hospital u Južnoj Koreji, rekao je: “Članovima porodice je često veoma važno da budu prisutni u trenutku smrti”.
Dodao je da to često vodi do teških i hitnih pitanja o tome koliko je vremena ostalo. Autori navode da gubitak refleksa može ukazivati na sve teže zatajenje moždanog stabla, dijela mozga koji kontroliše disanje i svijest, tokom prirodnog procesa umiranja. Test je bio posebno koristan kada se kombinovao s Richmond skalom agitacije i sedacije. Među duboko sediranim pacijentima, 71,2 posto onih bez rožničnog refleksa umrlo je u roku od 24 sata, naspram 37,1 posto onih kod kojih je refleks ostao prisutan.
Stručnjaci napominju da je riječ o relativno malom istraživanju ograničenom na pacijente u hospiciju s uznapredovalim rakom. Istraživački tim sada planira veća ispitivanja na širem spektru pacijenata.
