Razlike u preporukama uglavnom proizlaze iz toga što se skrining odnosi na žene bez simptoma i s prosječnim rizikom, ali stručnjaci upozoravaju da je teško precizno odrediti ko zaista pripada toj grupi. Rak dojke je čest, a rizik raste s godinama, iako nisu sve žene izložene istoj opasnosti niti se svi tumori ponašaju jednako.
Američki koledž ljekara preporučuje da žene od 50 do 74 godine rade mamografiju svake druge godine. Za žene od 40 do 49 godina preporuka je da s ljekarom razgovaraju o koristima i rizicima, te da, ako se odluče na skrining, pregled također obavljaju svake druge godine. To odstupa od preporuka drugih grupa u SAD-u, jer je Radna grupa za preventivne usluge nedavno pomjerila početak dvogodišnjih mamografija s 50 na 40 godina.
Američko društvo za borbu protiv raka već dugo preporučuje godišnje mamografije za žene od 45 do 54 godine, uz mogućnost da počnu i sa 40. Nakon 55. godine ženama ostavlja izbor između pregleda svake godine i svake druge godine. Dok novi vodič navodi da se sa ženama starijim od 75 godina može razgovarati o prestanku rutinskog skrininga, društvo za borbu protiv raka smatra da nema razloga za prekid ako su i dalje dobrog zdravlja.
Mamografija nije nepogrešiva: nekada ne otkrije tumor, a nekada pokaže sumnjive promjene koje se kasnije ne potvrde kao rak. Ljekarka Carolyn Crandall, koja je predsjedavala izvještajem Američkog koledža ljekara, kazala je: “Ne kažemo da nema koristi od mamografija u četrdesetim”.
Dodala je da postoji ravnoteža između koristi koje možete dobiti i štete kod žena od 40 do 49 godina. Dodatnu neizvjesnost stvara i to što skoro polovina žena starijih od 40 godina ima gusto tkivo dojke, zbog čega je tumor teže uočiti, a rizik od raka može biti nešto veći. Istraživači zato razvijaju precizniji pristup koji bi, uz gene, dob, životne navike, zdravstvenu historiju i gustinu dojki, određivao koliko često neka žena treba ići na preglede.
Tim ljekarke Laure Esserman u istraživanju WISDOM uporedio je standardne godišnje mamografije s pregledima prilagođenim individualnom riziku. Rezultati objavljeni u časopisu JAMA pokazali su da je pristup zasnovan na riziku bio jednako uspješan. Esserman je poručila: “Rak dojke nije jedna bolest”, ukazujući da bi buduće smjernice mogle više uzimati u obzir razlike među pacijenticama.
U međuvremenu, stručnjaci savjetuju ženama da s ljekarom razgovaraju o porodičnoj historiji raka, vlastitom zdravstvenom stanju i drugim faktorima rizika. Bez obzira na to kada počnu s pregledima i kojim ritmom ih rade, najvažnije je da skrining bude redovan.
