Na prvi pogled, “Buddy” zaista izgleda kao nešto što bi moglo biti namijenjeno najmlađima. U središtu filma je ogromni narandžasti jednorog Buddy, vedri voditelj iz izmišljene dječije emisije “It’s Buddy!”.
Šareni set, pjesmice, djeca i estetika televizijskih programa iz 90-ih namjerno podsjećaju na “Barney & Friends” i slične emisije koje su obilježile djetinjstvo jedne generacije. Problem je što Buddy nije nikakav bezazleni televizijski prijatelj. Riječ je o ubilačkom liku iz horor filma.
Film je režirao Casper Kelly, poznat po kultnom Adult Swim projektu “Too Many Cooks”, a glas Buddyju posudio je Keegan-Michael Key. U filmu glume i Cristin Milioti, Topher Grace, Michael Shannon i Patton Oswalt.
Priča prati djecu zarobljenu u svijetu njihove omiljene televizijske emisije, dok Grace, koju glumi Milioti, pokušava shvatiti šta se dogodilo s njenom kćerkom.
Kritičari zadovoljni, publika podijeljena
Film je premijerno prikazan na Sundance Festivalu u januaru, a u kina je stigao tek krajem augusta. Na platformi Rotten Tomatoes ima ocjenu kritike od 88 posto, dok je publika film ocijenila sa 76 posto. Na IMDb-u film trenutno ima ocjenu 7,1/10.
“The Guardian” je film opisao kao zanimljivu, ali neuspjelu horor ideju, uz ocjenu da početna šala o “Barneyju koji ubija djecu” ne uspijeva održati napetost tokom cijelog filma. Kritičaru se posebno dopala ideja, ali smatra da “Buddy” nema dovoljno inventivnosti da bi je uspješno razvukao na 95 minuta.
S druge strane, novije reakcije kritičara bile su znatno pozitivnije. CinemaBlend navodi da su pojedini kritičari pohvalili neobičan svijet filma, njegovu satiru i način na koji izvrće poznatu estetiku dječijih emisija. Posebno se izdvaja Keegan-Michael Key, čiji glas Buddyju daje dodatnu dozu jezive vedrine.
Upravo je ta kontradikcija između izgleda i sadržaja filma postala jedna od najvećih tema filma “Buddy”. Na društvenim mrežama počele su se pojavljivati tvrdnje da su pojedini roditelji djecu odveli na projekciju misleći da je riječ o dječijem filmu.
Ako je suditi prema reakcijama na internetu, nekima je cijela situacija jednostavno nevjerovatna. Na Redditu se pojavila rasprava u kojoj korisnici pitaju zaposlenike kina da li zaista imaju problema s roditeljima koji djecu dovode na “Buddyja”, dok drugi komentatori tvrde da su takvi slučajevi mogući, ali istovremeno upozoravaju da dio viralnih objava možda nije autentičan.
Zabuna ipak nije potpuno neobjašnjiva. “Buddy” je namjerno snimljen tako da izgleda kao izgubljena dječija emisija iz 90-ih. Čak i vodiči za roditelje upozoravaju na istu stvar: krvavi horor koji izgleda kao dječija emisija, ali to definitivno nije. Film je dobio oznaku R, a među sadržajem se navode nasilje i krvave scene.
I tu se krije možda i najzanimljiviji dio cijele priče. Film želi da publiku prvo zavara poznatom estetikom, a potom joj pokaže koliko ta estetika može postati uznemirujuća. Zato su i reakcije na film toliko različite.
Za jedne je “Buddy” originalna i bizarna horor-satira koja uspješno izvrće nostalgiju prema dječijoj televiziji, dok drugi smatraju da dobra početna ideja nije dovoljna da iznese cijeli film.
