Studija koju su vodili istraživači sa Univerziteta u Sydneyu, Instituta Baird i bolnice Royal Prince Alfred, pokazuje da srce proizvodi nove mišićne ćelije čak i nakon što je oštećeno srčanim udarom.
Srčani udar može uništiti do jedne trećine ćelija srčanog mišića. Iako su se stope preživljavanja poboljšale, mnogi pacijenti razvijaju srčanu insuficijenciju, koja često zahtijeva transplantaciju. Ipak, novo otkriće sugeriše da srce ima određenu prirodnu sposobnost samoobnavljanja.
Istraživači kažu da ova regeneracija nije dovoljna da u potpunosti obnovi funkciju srca, ali bi se u budućnosti mogla poboljšati kako bi se unaprijedio oporavak.
Srce pokazuje sposobnost samoobnavljanja
“Dosad smo mislili da su, budući da srčane ćelije umiru nakon srčanog udara, ta područja srca nepopravljivo oštećena, što srcu otežava pumpanje krvi u organe tijela. Naše istraživanje pokazuje da, iako srce ostaje ožiljno nakon srčanog udara, ono proizvodi nove mišićne ćelije, što otvara nove mogućnosti”, izjavio je dr. Robert Hume.
Studija potvrđuje da se mitoza kardiomiocita, ili dioba ćelija u srčanom mišiću, ipak javlja kod ljudi nakon srčanog udara. Ovo je ranije uočeno samo kod životinja.
Istraživači su analizirali uzorke tkiva prikupljene od živih pacijenata koji su podvrgnuti operaciji bajpasa. Ovi uzorci, uzeti i iz zdravih i iz oštećenih područja srca, pružili su direktan dokaz regeneracije ćelija.
Sposobnost proučavanja živog ljudskog srčanog tkiva bila je ključna za ova saznanja. Naučnici su koristili tehniku razvijenu za prikupljanje uzoraka tokom operacije, što im je omogućilo da ispitaju ćelijsku aktivnost u realnom vremenu.
“U konačnici, cilj je iskoristiti ovo otkriće za stvaranje novih srčanih ćelija koje mogu preokrenuti zatajenje rada srca. Korištenje modela živog ljudskog srčanog tkiva u našem radu znači da ćemo imati tačnije i pouzdanije podatke za razvoj novih terapija za srčane bolesti”, rekao je profesor Sean Lal.
Tim kaže da ovaj pristup stvara pouzdan model za testiranje novih regenerativnih tretmana. Rani nalazi su već identificirali proteine povezane s regeneracijom srca u studijama na životinjama, nudeći tragove za buduće terapije kod ljudi.
Kardiovaskularne bolesti ostaju vodeći uzrok smrti širom svijeta i npr. čine oko 24 posto smrtnih slučajeva u Australiji. S obzirom na to da u zemlji živi oko 144.000 ljudi sa srčanom insuficijencijom i da se svake godine izvrši samo oko 115 transplantacija, potreba za alternativnim tretmanima je hitna.
Istraživači kažu da bi ovo otkriće moglo promijeniti način na koji se razumije oštećenje srca, pomjerajući fokus s trajnog gubitka na ograničeni biološki popravak. Iako je regenerativni odgovor skroman, to sugeriše da ljudsko srce zadržava prethodno podcijenjeni kapacitet za oporavak.
Budući rad će se fokusirati na pojačavanje prirodne sposobnosti srca da regeneriše ćelije. Ako bude uspješno, ovo bi moglo smanjiti potrebu za transplantacijama i poboljšati dugoročne ishode za pacijente sa srčanim udarom.
