Tim sa Univerziteta Kalifornija u San Diegu predstavio je istraživanje na simpoziju USENIX Security u Baltimoreu u saveznoj državi Maryland. Njihov uređaj za dokaz koncepta bio je povezan s prilagođenim hardverom na interfejsu, koji se koristi za održavanje aviona.
Istraživači su sistem testirali koristeći komponente Boeinga 737 i softver za upravljanje letom, a pokazali su da bi napadač mogao manipulirati informacijama povezanim s putanjom aviona. Demonstracija je također pokazala kako bi izmijenjeni podaci o letu mogli utjecati na ključne proračune potrebne za polijetanje.
Napad zavisi od pristupa prostoru s elektronikom smještenom ispod nosa aviona. Istraživači su pronašli neiskorišteni servisni interfejs koji je povezan s komunikacijama kojima se podaci prenose između dva važna računara za upravljanje letom.
Pristup tom priključku zahtijevao bi ulazak u osigurani dio aerodroma, a tim procjenjuje da bi povezivanje uređaja moglo trajati manje od jedne minute.
Taj kratki vremenski period je važan jer se u prostorima za održavanje aviona i na izlazima za ukrcavanje na aerodromima često odvijaju brojne aktivnosti. Sigurnosne mjere smanjuju rizik, ali istraživači tvrde da fizičkom pristupu treba posvetiti više pažnje.
Fizički pristup ograničen na određeni vremenski period i dalje može imati ozbiljne posljedice, napisali su istraživači u svom radu. Naveli su da bi motivisanom napadaču takav pristup potencijalno mogao predstavljati ostvariv cilj.
Komunikacija koja je podložna ovom napadu oslanja se na podatkovne magistrale ARINC 429, tehnologiju koju avijacija koristi već decenijama. Ovi žičani sistemi prenose informacije između komponenti avionike putem električnih signala.
Za razliku od savremenih umreženih sistema, ove magistrale nisu projektovane imajući u vidu savremene mjere cyber sigurnosti, tako da nemaju mehanizme koji bi provjeravali autentičnost poruka i potvrđivali njihov izvor.
Istraživači su napravili svoj uređaj tako da se predstavlja kao legitimni učesnik u komunikacijskoj vezi. Njihova demonstracija pokazala je da bi uređaj mogao ometati legitimne podatke i ubacivati vlastite poruke.
Takva mogućnost mogla bi utjecati na informacije koje se prikazuju pilotima, a također bi mogla izmijeniti podatke koje koriste sistemi za upravljanje letom.
Tim je tokom testiranja demonstrirao promjene planirane rute aviona te je mijenjao informacije povezane s masom, ravnotežom i temperaturom.
Piloti bi potencijalno mogli uočiti i poništiti neke izmijenjene informacije, a istraživači su naglasili da njihov scenarij ipak zahtijeva opsežnu pripremu i specijalizirano inženjersko znanje.
Tim je 2020. godine obavijestio Boeing o ranjivosti, a istraživači su kasnije testirali i potvrdili svoja otkrića u Boeingovom laboratoriju.
Studija se konkretno fokusira na Boeing 737, jedan od najzastupljenijih komercijalnih aviona u SAD. Istraživači su istakli da širi sigurnosni problem nije ograničen samo na jednu porodicu aviona.
Avioni Boeing 737 čine značajan dio flota velikih američkih aviokompanija. Prema istraživačima, ovaj tip aviona predstavlja otprilike četvrtinu flote kompanije Delta, više od polovine flote Uniteda i cijelu flotu kompanije Southwest.
Aaron Schulman, informatičar sa Univerziteta Kalifornije u San Diegu i jedan od vodećih istraživača, rekao je da je cilj ovog rada pomoći aviokompanijama da riješe prijetnje povezane s fizičkim pristupom prije nego što postanu opasne.
Istraživači su također naglasili da njihova demonstracija ne znači da komercijalnim avionima prijeti neposredna opasnost od preuzimanja kontrole. Umjesto toga, ona otkriva klasu ranjivosti koja bi mogla postati sve važnija kako napadači budu dobijali pristup sve sofisticiranijim avijacijskim sistemima.
