Drugi po redu masterclass okupio je brojne filmske radnike, ali i publiku koja je ispunila salu kako bi čula promišljanja o filmu ovog proslavljenog reditelja. Razgovor s rediteljem vodio je pisac Ennis Ćehić.
Na samom početku razgovora Pawel pozdravio je prisutnu publiku te je započeo priču o počecima svog filmskog puta.
“Počeo sam čitati prije nego što sam upisao postdiplomski studij filozofije. A onda sam radio ovaj sinhroni doktorat koji je bio potpuno nemetodološki i nefilozofski. Dakle, bila je ta trosedmična radionica s različitim ključnim stanicama na kojoj sam počeo učiti kako osmisliti sve te grafičke razlike. Počeo sam pisati roman jer mi je pamćenje postajalo malo maglovito” rekao je na početku.
Prelazak na snimanje dokumentarnih filmova u srednjoj i istočnoj Evropi krajem 80-ih i 90-ih stavio ga je u samo središte ogromnih geopolitičkih promjena, dajući mu pristup pričama i likovima koje je malo ko drugi bio u poziciji da razumije ili ispriča.
“Taj osjećaj da samo ja mogu napraviti ovu seriju jer niko drugi to ne razumije na način na koji ja razumijem jeste sveti gral za svakog dokumentaristu ili pripovjedača. On pretvara stvaranje filmova iz običnog posla u apsolutni imperativ, nošen vašom jedinstvenom tačkom gledišta između zapadnih perspektiva i istočnih stvarnosti”, poručio je.
Tokom masterclassa ispričao i anegdotu o filmu Ida koji je prvobitno trebao biti snimljen u Engleskoj.
“Uh, i dobio sam nešto novca da napravim taj film, ali sveštenik nije dobio građevinsku dozvolu od lokalnog vijeća. Rekli su da to predstavlja novu gradnju. I nisam imao film. Pa sam umjesto toga morao napraviti neku vrstu filma o sotonizmu i vještičarenju u tom području, što, znate, nije bio moj uobičajeni rad. Zadržao sam tu ideju. I također u to vrijeme sam shvatio da ne želim praviti filmove i dokumentarce u Engleskoj gdje ljudi jednostavno odustanu jer nema građevinske dozvole. Eto zašto sam umjesto toga otišao u istočnu Evropu”, rekao je Pawlikowski.
Ono što je posebno bilo zanimljivo, Pawlikowski se osvrnuo i na snimanje dokumentarnog filma “Serbian Epics” koji je radio zajedno s BBC-jem, a koji je govorio o srpskom rukovodstvu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Ističe kako su postojale prijetnje zbog tog filma, ali i određenih scena u njemu koje govore o srpskom rukovodstvu tadašnjeg vremena.
“Kad su bile u pitanju prijetnje s brda iznad Sarajeva, u ovoj singl-sceni, koja je jedna od najupečatljivijih i najtragičnijih u ovom procesu. Samo sam pokušavao dobiti pristup. Nije bilo lako. Trajalo je čitavu vječnost i nisu mi vjerovali. Mislim, nadali su se da će me iskoristiti za vlastitu korist, a ja sam bio nekako unutar njihovih redova sa svojim malo nenovinarskim pristupom i nenovinarskim viđenjem svijeta. Dao sam sve od sebe da pokažem kako iza mene ne stoji nikakva komplikacija. Ali kad su u pitanju bili Srbi u Bosni, zapravo me općenito zanimalo davanje doprinosa za nadogradnju i to na taj ispravan način. Znao sam ka čemu idem, ali zanimalo me to i na nekom temeljnom nivou”, rekao je Pawlikowski.
Znao je, kako ističe, da je to formalno bilo veće od same Bosne ranije. I još uvijek sam gledao iza sebe.
“Morao sam se osigurati da budem prisutan na novinarski način, a ne samo da pokušavam pronaći stvari i ne brinuti o odnosu sa svijetom svuda. Bilo je to krajem ljeta, a zatim u jesen, dok sam još bio tamo. Dakle, pristup nije bio lak. Isto je bilo i sa Živkom Radišićem i Dodikom. Živko je padao s Dodikom nakon prethodne kampanje za pobjedu na predsjedničkim izborima. I nije imao 20-25% u anketama, ali je bio najveći, bio je dio onih s najvišim rejtingom u entitetu. Tako da je izgledao kao neko ko će doći na vlast, ali postojala je šansa da bude na vlasti, a da se nad njim i dalje ima neka kontrola. Ali u to vrijeme, Živko, sa svojim predavanjima o politici, izgledao je kao potpuno… znate, kao neki Marsovac Sada, nakon Trumpa i Putina, ispada da sam bio ispred tog vremena”, poručio je.
Pawel Pawlikowski rano je ostvario priznanja za nekoliko dokumentarnih filmova tokom 1990-ih, a uspjeh je nastavio i kroz nagrađivane igrane filmove poput “Last Resort” (2000) i “My Summer of Love” (2004).
Posebnu pažnju privukao je filmom “Ida” (2013), koji je osvojio Oscar za najbolji međunarodni igrani film, dok je za “Hladni rat” (2018) Pawlikowski osvojio nagradu za najboljeg reditelja na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je također bio nominovan za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, dok je Pawlikowski dobio nominaciju za najboljeg reditelja.
Posjetimo, film “Očevina”, novo ostvarenje Oscarom nagrađenog poljskog reditelja Pawela Pawlikowskog, otvorio je 32. Sarajevo Film Festival.
Historijska drama “Očevina” fokusira se na odnos nobelovca Thomasa Manna, kojeg tumači Hanns Zischler, i njegove kćerke Erike, koju igra Sandra Hüller, glumice, spisateljice i vozačice automobilskih utrka.
Radnja filma smještena je u ljeto 1949. godine, na vrhuncu Hladnog rata, kada otac i kćerka kreću na zahtjevno i emotivno putovanje crnim Buickom kroz razorenu Njemačku, od Frankfurta pod američkom dominacijom do Weimara pod sovjetskom kontrolom.
