U narednoj deceniji njen arsenal mogao bi nadmašiti one koje imaju Izrael, Pakistan i Velika Britanija.
No, njene interkontinentalne balističke rakete Hwasong-15, -17, -18 i -19, u kombinaciji s postojećim bojevim glavama, možda joj već sada daju količinu vatrene moći potrebnu da probije američku kopnenu protivraketnu odbranu srednje faze leta, osmišljenu da zaustavi napad manjeg obima, a koja je koštala oko 65 milijardi dolara.
Znatno veći arsenal oružja kraćeg dometa može pogoditi američke saveznike u Aziji i američke baze na Guamu, gdje SAD održavaju jedno od najvećih skladišta municije na svijetu. Podaci pokazuju da su američki napori da obuzdaju program Kim Jong Una propali.
Uspon Sjeverne Koreje od “odmetnute države” do punopravne članice kluba nuklearnih sila znači da ona može učiniti više od same prijetnje nuklearnim ratom, sada ga možda može i voditi, piše Bloomberg.
“Oni imaju više iskustva u upravljanju svojim nuklearnim snagama, imaju daleko veće povjerenje u svoje sisteme isporuke”, rekao je Ankit Panda, viši saradnik u Carnegie Endowment for International Peace, na nedavnom seminaru.
To znači da imate nuklearno naoružanog protivnika u Sjevernoj Koreji koji će biti znatno manje oprezan nego prije nekoliko godina. Procjene o tome koliko interkontinentalnih raketa Sjeverna Koreja posjeduje variraju. Američka Odbrambeno-obavještajna agencija prošle godine je u prezentaciji za projekat protivraketne odbrane Golden Dome navela da Pjongjang ima samo 10.
Međutim, Sjeverna Koreja je u posljednjoj deceniji testirala najmanje toliki broj raketa i mogla bi imati čak 48 lansera, prema analizi Vanna Van Diepena iz publikacije 38 North, koja prati vojni razvoj Pjongjanga.
Panda je napomenuo da su desetine interkontinentalnih raketa prikazane na vojnim paradama, iako bi neke mogle biti makete. Procjenjuje da Sjeverna Koreja trenutno može imati do 24 takve rakete, uz nastavak proizvodnje novih.
Američki sistem kopnene protivraketne odbrane srednje faze (GMD), s 44 rakete raspoređene na Aljasci i u Kaliforniji, te prostorom za još 20 na Aljasci, dizajniran je za mnogo manju prijetnju. Lansiranje najmanje dva presretača na svaku metu znači da bi zalihe projektila brzo bile iscrpljene u slučaju napada od dvije desetine interkontinentalnih raketa.
Pjongjang nikada nije demonstrirao sposobnost izvođenja velikog balističkog napada, a preventivni udari mogli bi smanjiti broj raketa koje može lansirati.
Ipak, prijetnja raste. Čak i uz niže procjene, neki stručnjaci za naoružanje smatraju da godišnja proizvodnja iznosi tek količinu za 12 do 15 nuklearnih bombi, napredak je brži nego u Indiji, koja je između 2024. i 2025. povećala svoj arsenal za osam bojevih glava, na ukupno 180, prema SIPRI-ju.
SAD rade na programu protivraketne odbrane Golden Dome, čiji je cilj, prema izvršnoj naredbi, zaštititi zemlju od svake zračne prijetnje, uključujući onu iz Sjeverne Koreje, Kine i Rusije. Nije jasno da li je to moguće bez ulaganja od bilion dolara ili više.
Ipak, brzo rastući arsenal Sjeverne Koreje stavlja je u snažniju geopolitičku poziciju nego ikada ranije.
Američke obavještajne agencije godinama tvrde da Sjeverna Koreja ima mrežu tajnih postrojenja za obogaćivanje nuklearnog materijala i izgradnju bojevih glava, a neke informacije o njima su dostupne javnosti.
“Bila bi greška misliti da SAD i Južna Koreja mogu jednostavno nastaviti tamo gdje su stale 2019. godine. Današnja Sjeverna Koreja je vrlo drugačija nego tada”, rekao je Joel Wit, bivši izaslanik State Departmenta koji je pregovarao sa sjevernokorejskim zvaničnicima.
