Pravila su se promijenila, a vrijeme za prilagođavanje se ubrzano skraćuje, posebno za izvoznike. Kako kompanije odgovaraju na tu promjenu i gdje u svemu tome nastaje uloga banke, govorio je Srđan Ožegović, član Uprave ProCredit Bank.
Koliko je danas u Bosni i Hercegovini održivost još uvijek pitanje imidža, a koliko već konkretan trošak i faktor koji direktno utiče na konkurentnost kompanija?
Mislim da smo tu dilemu već prošli. Održivost ima vrlo konkretne posljedice, posebno za kompanije koje izvoze. CBAM je najvidljiviji primjer, ali nije jedini. Pravila se mijenjaju i to se direktno prelijeva na troškove i konkurentnost. Prije nekoliko godina o ovome se moglo razgovarati više teorijski. Sada, ako se i dalje bavite teorijom a ne praksom, to znači da ste već na gubitku. Sasvim sigurno ćete snositi posljedice, nekad i neprijatne. Najčešće su to direktno povećanje troškova, gubitak tržišta ili oboje. Zato se pitanje zapravo svodi na brzinu prilagođavanja, a ne više na to da li će se neko baviti ovom temom.
Kako u tom kontekstu ProCredit Bank razumije pojam “impacta”? Često ga koristite, ali šta on konkretno znači u svakodnevnom poslovanju?
Kod nas je to prilično jednostavno, iako zvuči kao velika riječ.
Ne gledamo stvari samo kroz kratkoročnu isplativost. Gledamo šta ta odluka znači za tri, pet ili deset godina. I za klijenta i za okruženje u kojem posluje. U praksi, to znači da kod investicija ne gledamo samo finansijski povrat. Gledamo i koliko je projekat energetski efikasan, koliko je održiv dugoročno i koliko je otporan na promjene koje dolaze. Posebno u kontekstu regulative i troškova. To onda utiče na sve. Na to šta finansiramo, kako razgovaramo s klijentima i koja pitanja postavljamo.
U nekim situacijama to znači i da kažemo da nešto danas ima smisla, ali za dvije ili tri godine možda više neće. Iskreno, to nekad znači i da su razgovori teži, ali su kudikamo realniji.
Koji su najkonkretniji primjeri tog pristupa u praksi? Gdje se ta filozofija najviše vidi?
Najbolje se vidi u tome gdje zaista ide novac. Ne postoji jedan izolovan, veliki poduhvat koji to “dokazuje”. Više je riječ o kontinuitetu. Na kraju 2025. godine imali smo 147 miliona KM aktivnih kredita upravo u projektima koji doprinose zelenijoj i efikasnijoj ekonomiji. Danas imamo više od 328 solarnih projekata u portfoliju. U posljednjih deset godina investirali smo preko 400 miliona KM u zelene investicije.
Paralelno s tim pokušavamo širiti i razumijevanje. Novac pokazuje pravac, ali ne i cijelu sliku. Ulaganja su tek jedan dio priče. ProImpact Challenge je, recimo, dobar primjer. U ovom izazovu radimo sa studentima koji dolaze sa vrlo konkretnim idejama vezanim za probleme koje svi prepoznajemo, poput kvalitete zraka, energije, efikasnosti. Nije suština u takmičenju, nego u tome šta se desi poslije. Neko ideju treba pretvoriti u nešto stvarno i napraviti prvi korak. Ako se to desi, onda sve ima smisla. Nama je važno da se razmišljanje pomjeri u tom pravcu. Manje teorije, više pokušaja.
Slično je i sa projektima poput solarnih panela na školama. To nisu ogromni sistemi, ali njihov značaj nije u veličini. Do sada su pripremljeni i projektno definisani sistemi za tri škole, Željeznički školski centar, OŠ “Aleksa Šantić” u Sarajevu i OŠ “Srednje” u Ilijašu, sa završenim glavnim projektima i ishodovanim svim ključnim dozvolama. Djeca u tim školama neće učiti o energiji samo iz udžbenika. Vidjeće kako se proizvodi, kako se koristi i zašto je to važno. To mijenja način na koji razmišljaju o resursima.
Ako želimo ozbiljnu tranziciju, ona mora početi ranije. U učionicama, ne samo u strategijama. I zato ovakvi projekti možda jesu mali po obimu, ali su veliki po efektu koji mogu imati u narednim godinama. Energetska tranzicija neće početi u energetskom sektoru. Počinje ovdje, u projektima poput ova dva.
Jedna od tema koja se sve češće spominje među kompanijama je CBAM. Koliko su bh. firme spremne za ono što dolazi?
Rekao bih nedovoljno, ali ne bez razloga. Ljudi znaju da se nešto dešava, ali često ne znaju odakle početi. CBAM nije jednostavan, čak ni za velike sisteme. Za manje kompanije je to dodatni pritisak. Problem s tim je što vremena za postepeno prilagođavanje više nema onoliko koliko se čini.
Zato smo pokušali stvari pojednostaviti koliko možemo. Napravili smo besplatan vodič, kao prvi korak. Da se stvari prevedu na jezik koji je razumljiv. CO₂ kalkulator koji smo također stavili na besplatno raspolaganje je nastavak toga. Kada imate broj ispred sebe, razgovor postaje konkretniji. Više nije apstraktan.
Danas ga koristi na stotine kompanija. I vidimo da interes raste kako se približavaju rokovi.
Koliko banke danas zapravo idu dalje od finansiranja i preuzimaju savjetodavnu ulogu?
Mislim da to više nije stvar izbora. Kompanije danas traže nekoga ko razumije širi kontekst. Kapital je važan, ali nije dovoljan. Kod nas to znači da dosta vremena provodimo u razgovorima koji nisu direktno vezani za kredit. Edukacije, analize, savjetovanja, konkretna pitanja iz poslovanja klijenata. Do sada smo na različite načine radili sa desetinama kompanija koje se pripremaju za ove promjene. I skoro uvijek dođemo do istog pitanja: “Dobro, a šta je prvo?”
Koliko digitalizacija ulazi u ovu priču održivosti?
Više nego što se na prvi pogled čini. Digitalizacija uklanja nepotrebne korake i skraćuje procese. Ljude oslobađa administracije koja im ne donosi vrijednost. Kvalifikovani elektronski potpis (KEP) je vjerovatno najkonkretniji primjer toga. Dokument potpisujete s punom pravnom snagom, bez dolaska u poslovnicu, uz jednostavnu dostupnost KEP-a kroz mrežu ProCredit poslovnica u BiH. Za nekoga ko dnevno radi sa ugovorima, to vrlo brzo postane velika razlika.
Vrijeme je najskuplji resurs koji kompanije imaju. Sve što ga štedi, postaje standard. Zato e-potpis ima smisla. Naročito za kompanije koje rade sa više partnera, imaju veći broj dokumenata ili posluju na više lokacija. KEP je već preuzelo gotovo 400 klijenata, vidimo da se navike brzo mijenjaju kada postoji jednostavno rješenje. Jednom kada ga uvedete u svakodnevni rad, teško se vraćate na staro. Zato i kažemo klijentima, probajte u praksi. Vrlo brzo će se pokazati gdje vam štedi vrijeme i gdje pravi razliku, a ništa ne košta.
Kako vidite narednih nekoliko godina? Šta će se desiti sa kompanijama koje ignorišu ove promjene?
Razlika će postati vidljiva prilično brzo. Kompanije koje se prilagode imaće više opcija. One koje čekaju, imaće ih manje. Jednostavno je. Najveći rizik je odgađanje. Ne zato što neko ne želi da se promijeni, nego zato što misli da ima još vremena. U praksi, tog vremena ima manje nego što se čini. Uloga banke u svemu tome se prirodno mijenja. Sve manje se svodi na samu transakciju, a sve više na kvalitet odluke koja joj prethodi. Tu vidimo prostor gdje možemo biti korisni.
ProCredit je drugačija banka po mnogo čemu. Nije to samo banka u klasičnom smislu, nego partner koji se uključuje mnogo ranije, u trenutku kada se donose odluke.
