Prvi let evropske rakete Ariane 5 trajao je nešto više od pola minute. Na visini od oko 3.700 metara raketa je skrenula s putanje, počela se raspadati i aktivirala vlastiti sistem za samouništenje. Uzrok nije bio ni motor ni konstrukcija, nego jedna operacija u programu, u dijelu koda koji nakon polijetanja nije imao nikakvu svrhu.
Ariane 5 razvijana je desetak godina.
Trebala je Evropi osigurati mjesto na tržištu lansiranja satelita, a u razvoj je uloženo oko sedam milijardi dolara.
Toga dana nosila je četiri naučna satelita namijenjena istraživanju Zemljinog magnetnog polja. Vrijednost rakete i tereta procijenjena je na oko 370 miliona dolara.
Polijetanje je proteklo besprijekorno. Prvih 37 sekundi sve je bilo po planu.
Broj koji nije stao u predviđeni prostor
Da bi se razumjelo šta se desilo, treba znati kako računar pamti brojeve.
Svaki podatak zauzima određen prostor u memoriji, a taj prostor se unaprijed odredi.
U ovom slučaju podatak o horizontalnoj brzini rakete bio je zapisan u obliku koji može primiti ogroman raspon vrijednosti. Zatim se prebacivao u drugi oblik, znatno manji, koji može primiti brojeve otprilike od minus 32.768 do plus 32.767.
Dok je raketa bila spora, brojka je bila mala i prelazak je uspijevao.
Kako je raketa ubrzavala, vrijednost je narasla iznad te granice. Broj jednostavno nije stao u predviđeni prostor.
Zašto se to nije desilo prethodnoj raketi
Ovdje je razlog zbog kojeg greška do tada nije bila primijećena.
Program nije bio nov. Preuzet je s prethodne rakete, Ariane 4, gdje je godinama radio bez ijednog problema.
Ariane 4 je bila sporija i letjela je pod drugačijim uglom, pa njena brzina nikada nije prelazila tu granicu.
Ariane 5 je bila znatno brža. Isti program, ista računica, ali s brojevima kakve nikada prije nije morao obraditi.
Dio koda koji poslije polijetanja ništa ne radi
Najgori dio priče je ono čemu je taj proračun uopšte služio.
Bio je dio postupka za poravnavanje sistema prije polijetanja, dok raketa još stoji na rampi.
Nakon što raketa krene, taj dio više nikome ne treba. Kod je, međutim, ostao uključen i nastavio raditi i tokom leta, po navici preuzetoj iz ranijeg modela.
Drugim riječima, raketu je uništio proračun koji u tom trenutku nije imao nikakvu svrhu.
Rezervni sistem koji je otkazao iz istog razloga
Raketa je imala i rezervni sistem za navođenje, upravo za slučaj kvara.
Problem je što je taj rezervni sistem imao isti program.
Kada je glavni naišao na grešku i prestao raditi, rezervni je nekoliko trenutaka ranije naišao na potpuno istu grešku i također se isključio.
Zaštita od kvara radi samo ako rezerva može zakazati na drugi način od glavnog uređaja. Ovdje su oba imala istu manu, pa je duplikat bio bez ikakve vrijednosti.
Kada su oba sistema stala, glavni računar je primio podatak koji nije bio brzina nego poruka o grešci, i protumačio ga kao stvarni podatak. Na osnovu njega je naglo zakrenuo mlaznice, raketa je zbog toga skrenula, a sile na koje nije bila proračunata počele su je kidati.
Šta je promijenjeno poslije
Nezavisna komisija objavila je izvještaj za dvije sedmice.
Zaključak je bio da kod nije bio loše napisan i da je postupak razvoja bio dobar, ali da preuzimanje starog programa u novi sistem nije praćeno provjerom da li nove okolnosti mijenjaju pretpostavke.
Nakon toga su u ovoj branši uvedena stroža pravila: obavezna provjera granica kod svakog prebacivanja podataka, ponovno testiranje preuzetog koda u novim uslovima, i zahtjev da rezervni sistem ne smije dijeliti istu manu s glavnim.
Ariane 5 je nakon toga postala jedna od najpouzdanijih raketa na svijetu i letjela je do 2023, s više od stotinu uspješnih lansiranja.
Satelite koji su uništeni trebalo je čekati skoro četiri godine da budu ponovo napravljeni i poslani.
Pratite nas na društvenim mrežama
