Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, zajedno sa svojim saradnicima, insistira na građenju odnosa na tri strane – Rusija, Sjedinjene Američke Države i Izrael.
Dok su potpuno jasni razlozi iza odnosa s Rusijom, apropo historijskih veza između ruskog i srpskog naroda, kao i sa SAD-om, zbog aktuelne vlasti u ovoj zemlji koja je pogodna za dogovore “ispod stola” u kojima SNSD-ovci uživaju, insistiranje na građenju mosta između Izraela i RS-a su nešto slojevitiji.
Ipak, kada se sagleda potpuni politički kontekst u kojem se nalaze ova zemlja i entitet unutar BiH, potpuno je jasno zbog čega obje strane žele da sarađuju.
Banja Luka vidi velika vrata do Washingtona, Tel Aviv prostor za “prst u oko” Evropi
Dodik i njegovi saradnici su identifikovali da put do Washingtona i snažnijeg prisustva u Kongresu i Bijeloj kući dolazi preko Tel Aviva, imajući u vidu da je izraelski lobi daleko najmoćniji u SAD-u, bilo kroz finansijske tokove i donacije, ali i kroz “tihi” utjecaj na donosioce odluka u Americi.
Upravo zbog toga, a uporedo s masovnim trošenjem novca na lobiranje, vlasti u RS-u su krenule u “deblokadu” sarađivajući s Izraelom, a u Tel Avivu su, zbog aktuelnog trenutka i svojevrsnog društvenog otklona od Izraela u Evropi, spremno dočekali podršku koja dolazi sa Starog kontinenta.
Međutim, za Izrael je drugi ugao posebno bitan, a to je potencijal kreiranja problema kao osvetu za politiku koja njima ne odgovara.
Uslijed ratnih zločina u Gazi, zbog kojih je Međunarodni sud pravde pokrenuo i proces protiv Izraela pod optužbom genocida, Izrael je izgubio podršku koju je nekada imao među stanovnicima većine evropskih zemalja.
Iako je uvijek mogu očekivati od Njemačke, a dobili su je i od nove vlade u Sloveniji, nemoguće je ignorisati činjenicu da ogroman broj ljudi u velikim evropskim državama poput Francuske, Velike Britanije, Španije i Italije otvoreno poziva na obustavu odnosa s Izraelom.
Kada su i zvaničnici Evropske unije krenuli u kritike Izraela, u Tel Avivu su očigledno krenuli u osvetu u kojoj ne biraju sredstva.
Na svakom vanjskopolitičkom pitanju su se odvojili od stava EU, a građenje odnosa s vladom u RS-u, koju Brisel smatra najviše odgovornom za političku situaciju u BiH, je prostor da se stavi “prst u oko” ovom bloku.
Političke promjene u Americi ruše Dodikov plan
S druge strane, glavni interes RS-a je otvaranje lakšeg puta do Washingtona, ali će to sada ići mnogo teže, kada se uzme u obzir ozbiljan politički zemljotres u SAD-u.
Odnos s Izraelom je jedna od glavnih tema na ovogodišnjim izborima u SAD-u, a političari koji se nisu odrekli pozitivnog stava prema ovoj zemlji su zasada platili cijenu.
Izraelski lobi jeste došao do određenih pobjeda, ali su to uradili u utrkama gdje su uložili ogromne količine novca te izbjegavali direktno povezivati kandidate koje su podržavali s Izraelom.
Ako se trend koji je počeo nakon izraelskih zločina u Gazi nastavi, podrška i veze s Izraelom bi mogle postati toksične, a nastavak je izvjestan i po sve kritičnijim izjavama aktuelnog rukovodstva SAD-a prema svojim dugogodišnjim partnerima na Bliskom istoku.
Potpredsjednik SAD-a JD Vance je u nekoliko navrata vrlo direktno kritikovao premijera Izraela Benjamina Netanyahua i rukovodstvo ove države, a u jednom navratu im čak i prijetio.
“Donald Trump je jedini šef države na cijelom svijetu koji je u ovom trenutku suosjećajan prema naciji Izraela. Da sam ja u kabinetu izraelske vlade, možda ne bih napadao jedinog moćnog saveznika koji mi je preostao na cijelom svijetu. Tokom posljednja tri mjeseca, dvije trećine odbrambenog oružja koje je zaštitilo Izrael proizvele su američke ruke, a platili su ga američki porezni obveznici. Problem za Izrael nije Trump. Svako u Izraelu ko misli da im je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država najveći problem mora se probuditi i osjetiti realnost situacije u kojoj se ta zemlja nalazi”, poručio je Vance sredinom juna.
Iako je Izrael i dalje pri vrhu prioriteta ogromnog broja američkih političara, uključujući i Trumpa, situacija se mijenja i strategija Dodika i SNSD-a koja sada izgleda dobro u cjelokupnom kontekstu, ali bi se uskoro mogla pretvoriti u potpuni promašaj.
Naravno, to zavisi od dvije stvari – brzine prenošenja društvenog u politički otklon SAD-a od Izraela i nastavka ovog trenda. Ako su rani rezultati ovogodišnjih izbora u Americi indikator, onda svaki subjekt, uključujući i vlasti u RS-u, nema mnogo vremena prije nego što fotografije s Netanyahuom postanu teret, a ne bonus u odnosima sa SAD-om.
