Novi naučni zaključak jeste da bi taj zemljotres mogao pogoditi znatno šire područje i biti razorniji nego što se ranije mislilo.
Istraživanjem je utvrđeno da su južni dijelovi rasjeda San Andreas, kao i dijelovi susjednog rasjeda San Jacinto, pod najvećim pritiskom u posljednjih 1000 godina, čime je drastično povećan izgled za katastrofalan zemljotres.
Ako se zemljotres dogodi u bilo kojem od ova dva rasjeda, seizmički valovi bi se preko tzv. vrata zemljotresa mogli preliti na susjedni rasjed. To bi bilo devastirajuće za područje od sjevera Los Angelesa, preko San Bernardina i Riversidea, do doline Coachella.
“Često površno govorimo o tome da zemljotresi ‘kasne’, ali je važno vidjeti procjenu utemeljenu na fizici, koja pokazuje da je ovaj sistem pod najvećim pritiskom u posljednjih 1000 godina”, izjavio je Matthew Weingarten, geolog s Univerziteta San Diego State, koji nije bio uključen u navedeno istraživanje.
Zemljotresi se događaju kada se usljed iznenadnog pomicanja duž rasjeda, pukotina u Zemljinoj kori, gdje se stijenske mase kreću jedna uz drugu, oslobodi energija koja se nakupljala godinama. Pritisak raste kako tektonske sile pomiču koru dok su pojedini dijelovi rasjeda blokirani i ne mogu se slobodno pomicati.
Manje od 100 kilometara sjeveroistočno od centra Los Angelesa, duž južnog dijela sistema rasjeda San Andreas i San Jacinto, pritisak raste duže od stoljeća. Obje pukotine su granica između Pacifičke i Sjevernoameričke tektonske ploče, koje jedna uz drugu klize nekoliko centimetara godišnje dok su ostale zone blokirane.
Zbog toga u pojedinim segmentima raste pritisak, poput stisnute opruge koja se nema kamo pomaknuti.
Ranijim analizama je utvrđeno da su šanse veće od 50 posto da se u narednim decenijama na jugu rasjeda San Andreas dogodi zemljotres magnitude 6,7 ili snažniji.
Sistemi rasjeda San Andreas i San Jacinto spajaju se u prolazu Cajon, za koji naučnici kažu da djeluje poput “vrata zemljotresa”. To su vrata koja mogu zaustaviti ili prenijeti veliko pucanje između ova dva rasjeda.
Zemljotres Wrightwood iz 1812. godine magnitude 7,5, za koji naučnici sumnjaju da je prešao preko prolaza Cajon, proširio se duž oba sistema rasjeda, usmrtivši 40 ljudi.
Naučnici tvrde da bi posljedice bile katastrofalne i dalekosežne kada bi se zemljotres danas aktivirao u prolazu Cajon i proširio duž oba rasjeda. To bi bilo devastirajuće po autoceste, željeznice, energetsku i drugu ključnu infrastrukturu nekoliko gradova.
“Kada je riječ o snazi tog zemljotresa, istovremeno pucanje oba rasjeda preko prolaza Cajon moglo bi dosegnuti magnitudu između 7,4 i 7,8, što bi pogodilo znatno šire područje nego da se aktivirao samo jedan rasjed”, ukazala je Liliane Burkhard, vodeća autorica studije i geofizičarka s Univerziteta u Bernu.
Kako bi utvrdili šta uzrokuje prijelaz zemljotresa kroz prolaz Cajon, naučnici su rekonstruisali seizmičku aktivnost duž ova dva rasjeda u posljednjih 1000 godina, prateći kako se pritisak nakupljao i oslobađao.
Otkrili su da su zemljotresi prolazili kroz ovo čvorište kada su obje strane prolaza bile podjednako pod visokim pritiskom, a to je upravo situacija kojoj se približavamo danas, upozorila je Burkhard.
Prema simulaciji, segment San Jacinto Bernardino izdvojio se s najvećim pritiskom u cijeloj hiljadugodišnjoj rekonstrukciji, zabilježivši 3,6 megapaskala. Ta vrijednost premašuje njegov prethodni vrhunac od prije gotovo 50 godina. Istovremeno, segment Mojave South na rasjedu San Andreas zabilježio je 2,8 megapaskala, čime je nadmašio vlastiti rekordni pritisak od prije 10 godina.
Ranije simulacije su pokazale da su pucanja prolazila kroz prolaz Cajon kada je razlika u pritisku između dva segmenta iznosila svega 0,3 megapaskala. Trenutno ta razlika iznosi 0,8 megapaskala, rekla je Burkhard, koja je veći dio ovog istraživanja provela na Univerzitetu Havaja u Manoi.
“Spoznaja nije u tome da pritisak raste s vremenom, jer to znamo već odavno, već da ravnoteža pritiska preko ovog čvorišta može odlučiti hoće li idući zemljotres ostati lokaliziran ili će prerasti u znatno veće pucanje”, obrazložio je Weingarten, čija istraživačka grupa modelira pritisak i pokretanje zemljotresa na rasjedu San Andreas.
Burkhard je izjavila da glavna poruka novog istraživanja nije panika, već hitno djelovanje. Smatra da bi gradski čelnici i hitne službe trebali planirati istovremeno pucanje duž rasjeda San Andreas i San Jacinto kao realnu mogućnost u trenutnim uslovima pritiska, a ne kao neki daleki, najgori mogući scenarij.
Kako je zaključila, južna Kalifornija suočava se sa značajnim i sve većim seizmičkim rizikom i vrijeme za pripremu je sada, a ne nakon što se dogodi idući zemljotres, piše CNN.
