Gigantski hidrotehnički projekat skretanja toka rijeke Sao Francisco, najduže rijeke koja u potpunosti teče brazilskim teritorijom, osmišljen je s ciljem da se osigura voda za 12 miliona stanovnika na sušnom sjeveroistoku zemlje.
Izgradnja sistema kanala, tunela i pumpnih stanica dugih stotinama kilometara koštala je 2,8 milijardi dolara i zahtijevala eksproprijaciju 2.000 imanja.
Ipak, devet godina nakon što je voda potekla kanalima, projekat se suočava sa žestokim kritikama jer su najugroženije zajednice u još težem položaju.
Raseljeni u naselja bez vode
Gotovo 848 najranjivijih porodica preseljeno je u 18 novoizgrađenih “produktivnih ruralnih sela” (VPR). Vlada je obećala moderne kuće priključene na vodovod i kanalizaciju, škole, zdravstvenu infrastrukturu i zemljište s obezbijeđenim navodnjavanjem.
Stvarnost na terenu je potpuno drugačija. U naseljima poput Vila Salao, mještani žive četiri kilometra od novog akumulacionog jezera, ali njihove kuće uopće nisu priključene na vodovodnu mrežu.
“Ludost je da nemaju vode, a žive pored kanala. Prije preseljenja svi su imali svoje bunare i bili samostalni. Sada su dovedeni na teritorij bez uslova za život i ovise o državnoj pomoći”, istakla je pravobraniteljica Janaina Andrade.
Mještani koji nemaju novca da sami iskopaju nove bunare prinuđeni su da pitku vodu kupuju u cisternama, dok se za kupanje i napajanje stoke snalaze na samom jezeru.
Prebacivanje odgovornosti
Problem ostvarivanja “vodene pravde” dodatno komplikuje birokratija i prebacivanje krivice. Iz saveznog Ministarstva razvoja i regionalne integracije Brazila naveli su da je njihova obaveza bila samo transport vode, dok je sama distribucija do domaćinstava i briga o raseljenim osobama isključiva odgovornost nižih nivoa vlasti.
Stručnjaci su ukazali na to da, iako pojedini veći gradovi osjećaju konkretne benefite i vodu u slavinama, glavno pitanje ostaje kako osigurati da resursi stignu do najsiromašnijeg stanovništva rasutog po polupustinjskim ruralnim područjima.
Borba za osnovna prava i rijetki primjeri uspjeha
U pojedinim naseljima, poput Vila Lafayette, mještani su se kroz udruženja i pritisak na lokalne vlasti izborili za priključak na vodovod i navodnjavanje.
Ipak, u većini drugih raseljenih sela, napuštene školske zgrade i nepostojeća infrastruktura svjedoče o potpunom nemaru sistema prema ljudima koji su žrtvovani radi skupog projekta, piše list Guardian.
