Kao što je ranije najavljeno, gornji stepen rakete SpaceX Falcon 9 srušio se na Mjesec. Kako bi detaljno analizirali šta se tačno dogodilo, naučnici pokušavaju pronaći snimke mjesta udara uz pomoć nekoliko lunarnih sondi, odnosno orbitera.
“NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter i instrument ShadowCam na NASA-inom Korejskom lunarnom orbiteru (Korea Pathfinder Lunar Orbiter) tražit će prilike da naprave snimke mjesta udara prije i poslije događaja. Dostupnost snimaka zavisi od nekoliko faktora, uključujući lokaciju udara, uslove osvjetljenja i vrijeme kada će orbita svake letjelice ponovo proći iznad tog područja, tako da može proći nekoliko dana prije nego što dobijemo bilo kakve snimke”, rekao je za Space.com Rob Garner, glasnogovornik NASA-e iz Goddard Space Flight Centra u saveznoj državi Maryland.
Prvi stepeni raketa Falcon 9 se elegantno vraćaju na Zemlju radi ponovne upotrebe, ali gornji stepen rakete težak 4.000 kilograma je potrošni dio te se standardno šalje da izgori u Zemljinoj atmosferi nakon završetka misije.
Međutim, to nije bilo moguće s ovom raketom, koja je u januaru 2025. godine lansirala dva privatna lunarna landera, Blue Ghost kompanije Firefly Aerospace i Resilience japanske kompanije ispace, u visoku Zemljinu orbitu koja prelazi putanju Mjeseca. Gornji stepen Falcona 9 potrošio je većinu goriva kako bi stigao do te udaljene lokacije i nije se mogao vratiti kako bi izgorio pri ponovnom ulasku u Zemljinu atmosferu.
Zbog toga je kompanija izvela drugačiji manevar kako bi se riješila tog gornjeg stepena, rekla je Julianna Scheiman, direktorica NASA-inih programa za nauku i Dragon u kompaniji SpaceX, tokom konferencije za novinare održane 3. augusta.
“Za misije visoke energije moramo izvesti drugačiji manevar kako bismo osigurali da je sam drugi stepen siguran u skladu s odgovarajućim pravilima i propisima, i upravo smo to ovdje uradili”, izjavila je ona.
Međutim, tijelo rakete je i dalje bilo pod utjecajem prirodnih sila koje su vremenom djelovale na njega.
“Ono što se dogodilo je, u suštini, kombinacija solarne aktivnosti i gravitacijskih sila koje su ga usmjerile na putanju prema Mjesecu”, kazala je Scheiman.
Gornji stepen Falcona 9 na kraju je udario u Mjesec brzinom od oko 8.690 km/h. Prema proračunima naučnika, vjerovatno je napravio krater širok do 27 metara.
Ovo sigurno nije bio prvobitno planirani ishod za ovu raketu, međutim, predstavlja priliku za istraživače koji planiraju iskoristiti ovaj događaj kako bi naučili više o Mjesecu.
“NASA-in Ured za okruženje meteoroida pokušat će snimiti udar u predviđeno vrijeme koristeći teleskope sa Zemlje u NASA-inom Marshall Space Flight Centru u Huntsvilleu (Alabama). Budući da se očekuje da će bljesak udara i oblak izbačenog materijala biti slabi, mogućnost da se bilo šta vidi sa Zemlje ostaje mala, a lokalni vremenski uslovi također mogu utjecati na posmatranja. Svi prikupljeni podaci pomoći će naučnicima da bolje razumiju udare umjetnih objekata i potencijalne posljedice za buduća istraživanja Mjeseca”, dodao je Garner.
Udar rakete dogodio se na osvijetljenoj strani Mjeseca, čija je blještavost otežala posmatranja posmatračima na Zemlji koji su se nadali da će teleskopima iz daljine vidjeti sudar. Međutim, dva lunarna orbitera možda će moći vidjeti ne samo sam udar i krater, već i oblak prašine koji je podigao posljednji pad rakete.
Za sada su posmatranja sa Zemlje već otkrila određene informacije. Naučnici iz Lowell opservatorija u Flagstaffu u Arizoni prijavili su detekciju lunarnog oblaka nastalog nakon udara.
“Možemo sa sigurnošću reći da smo izmjerili reakciju na udar raketnog stepena u obliku oblaka gasa natrija i litija veličine nekoliko desetina kilometara, koji je trajao između 5 i 10 minuta nakon udara”, rekao je Carl Schmidt za rubriku Inside Outer Space novinara Leonarda Davida.
Takvi snimci događaja pružili bi “priliku za testiranje sistema za mjerenje karakteristika bljeska kako bi se lokacije udara mogle seizmički odrediti, kao i za bolje razumijevanje višestrukih opasnosti koje svemirski otpad koji udara u Mjesec predstavlja za buduću lunarnu infrastrukturu i astronaute”, napisali su istraživači predvođeni Benjaminom Fernandom iz Nacionalne laboratorije Los Alamos u Novom Meksiku u nedavnom radu, koji je razmatrao ovaj tada predstojeći događaj.
Istraživači sada nestrpljivo prikupljaju i analiziraju snimke koje su napravili ovi orbiteri, a uskoro bismo mogli dobiti fotografije pada rakete, lunarnih oblaka materijala i preostalih posljedica udara.
