Svaki kraj u Bosni i Hercegovini ima specifičan način izražavanja, a krajiški govor, bogat karakterističnim riječima, izrazima i specifičnim akcentom, privlači posebnu pažnju. O tome šta je karakteristično za govor Bosanske krajine, koje riječi ljudi iz drugih dijelova zemlje često ne razumiju i koliko se stari izrazi danas gube, za N1 je govorio profesor bosanskog jezika i književnosti i turistički radnik Asmir Piralić.
Već na početku razgovora spomenuti su izrazi poput „milošta“ i „fasunga“, a Piralić je potom ispričao situaciju u kojoj ga grupa turista iz Sarajeva nije razumjela kada je upotrijebio još jedan krajiški izraz.
„Ispala mi je bubica koju sam koristio, onda sam rekao: ‘Izvinite, ja sam baš jedna handrmolja.’ A oni nisu znali uopće o čemu je riječ, tako da sam se ja sam uhvatio da neke stvari moram prilagođavati čak i našim turistima“, ispričao je Piralić.
Kaže da su to pojedinosti koje Krajišnici spontano koriste, a da ponekad nisu ni svjesni da ih ne razumiju svi u Bosni i Hercegovini.
Krajišnika odaje i akcenat
Piralić je objasnio da područje Bihaća i Bosanske krajine pripada zapadnobosanskim govorima ikavsko-šćakavskog tipa, pri čemu je ikavština danas sve slabije prisutna.
„Vi ćete prepoznati da je neko iz Krajine upravo po tom tonu kako priča, odnosno po rasporedu akcenata kojima se služi“, objasnio je.
Kao jednu od najfrekventnijih osobina krajiških govora izdvojio je brzinu izgovora i sažimanje određenih vokala.
Naveo je primjer razgovora s komšijom kojeg je pitao gdje ide. Odgovorio mu je: „Idem na Vincu“, odnosno na Vinicu, selo u blizini Bihaća.
Kao karakterističan primjer spomenuo je i način na koji Krajišnici izgovaraju „Idemo u Cazin“.
U Bihaću „rerna“, u Cazinu „kutija“, kod Kladuše i „pekara“
Razlike postoje i unutar same Krajine. Piralić je naveo da se pojedine mikrolokacije izdvajaju, među njima govori Bužima, Stijene u okolini Cazina i dijela Velike Kladuše.
Jedan od upečatljivijih primjera odnosi se na naziv za pećnicu.
„Najklasičniji oblik jeste da se u Bihaću kaže ‘rerna’, recimo, a u Cazinu se kaže ‘kutija’“, kazao je.
Tokom razgovora spomenuto je i da se u kladuškom kraju još može čuti naziv „pekara“.
Stari krajiški izrazi polako se gube
Na pitanje koriste li mlađe generacije stare krajiške izraze, Piralić odgovara da se oni gube.
„Veliki je uticaj stranih jezika, engleskog, njemačkog, najviše“, rekao je.
Prema njegovim riječima, riječ je o procesu koji nije ograničen samo na krajiške govore.
„Ta neka bogata, stečena tradicija jezičkog tipa kod nas polako izumire, mada se ona još uvijek na nekim elementima može primijetiti, ali ne u onoj mjeri koliko je to bilo prije“, kazao je.
Dio bogate krajiške leksike ostao je zabilježen u epskim narodnim pjesmama. Piralić je među krajiškim junacima spomenuo Budalinu Talu, Mustaj-bega Ličkog, braću Hrnjicu i Omera Noljanina.
Bihaćanin ili Bišćanin?
Jedna od stvari koju Piralić često objašnjava turistima jeste i razlika između naziva „Bihaćanin“ i „Bišćanin“.
„Mi se u Bihaću šalimo da je Bihaćanin onaj ko ne zna kako se zovu pravi Bišćani, a sami Bišćani sebe nazivaju Bišćanima“, kazao je.
Među riječima koje mogu zbuniti goste je i „varićak“.
Piralić je naveo primjer turista iz Slovenije koji su otišli na pijacu i pitali koliko jabuka mogu prenijeti.
„Gospođa je tamo rekla: ‘Dva varićaka.’ I oni nisu znali kako to objasniti“, ispričao je.
Kaže da se i sam našao u nedoumici kako prevesti riječ, nakon čega su se u raspravu uključili i ljudi s okolnih štandova.
Šta znači biti „u hantrci“?
Sljedeći izraz bio je „hantrka“.
„Hantrka je stara imenica, dobila je osnovu na osnovu uzvika ‘hani’“, objasnio je Piralić.
Kako kaže, „hani“ se u njihovom govoru koristi u značenju „stani“ ili „uspori“.
„Zašto ‘hani’? Zato što si u hanterci, zato što si u nekom bururetu, zato što si u nekoj žurbi, na kraju krajeva, koja više nije samo žurba, nego je to i neka mentalna zamka u koju možeš pasti ukoliko ne razmišljaš dovoljno dobro“, kazao je.
Piralić je s epskim narodnim pjesmama povezao i često krajiško „bratanje“ i „sestranje“, odnosno izraze poput „e, brate dragi“ i „e, sestro draga“, koji se ne koriste nužno samo u porodičnim odnosima.
Piralić je objasnio i riječ „faslagija“, odnosno „faslegija“.
„Više se koristi u varijanti ‘faslađija’ i ‘faslagija’. To su ostaci, nekada se koristi u osnovi ostataka voća koje je za odbacivanje bilo, pa si kao ‘faslagija’, odnosno kao da si pri kraju, pri eventualnom truljenju, koliko se ja mogu sjetiti“, kazao je.
Za riječ „keveš“ dao je jednostavnije objašnjenje.
„Keveš je nešto što ne valja, što ne vrijedi, nešto što treba odbaciti.“
Dodao je da tu riječ dugo nije čuo, ali da je „sve ono što je slabo i čemu je prošao rok trajanja, ustvari, keveš“.
Ako vas pošalju u „prekuću“…
Još jedan izraz koji se može čuti u Krajini jeste „prekuća“.
„Prekuća je dvorište koje se nalazi ispred kuće“, objasnio je Piralić.
U govorima cazinskog i kladuškog tipa tako se može čuti „idi u prekuću“, što znači otići u dvorište po nešto.
„Danas se to isto tako može čuti u govorima Cazinske krajine“, kazao je.
Piralić je objasnio i riječ „od nafo“.
„Od nafo znači ofrlje“, kazao je.
Potom je dodatno pojasnio da se radi o značenju „otprilike“, ali na osnovu vlastite procjene.
„Odnafo mi recite koliko je Una ovdje široka.“
Dakle, riječ je o procjeni, a ne o preciznom mjerenju.
„Ljudi iz Bosanske krajine kažu ono što misle“
Govoreći o vezi između jezika i mentaliteta, Piralić kaže da ljudi iz Krajine koriste svoje dijalekatske oblike u svakodnevnom govoru.
„Ljudi koji su iz Bosanske krajine kažu ono što misle, pa i ako ih ne razumiju, onda se trude da to pojasne“, kazao je.
Dodao je da se uglavnom ne prilagođavaju gostu, što smatra dobrim.
Ipak, smatra da se razlike između krajiških govora i govora ostatka Bosne i Hercegovine smanjuju. Način života i ubrzani razvoj tehnologije, kako je naveo, doprinose gubitku autohtonih riječi i njihovom zamjenjivanju novim.
Više od 100 turističkih grupa od početka sezone
Piralić, osim što je profesor bosanskog jezika i književnosti, radi i kao turistički vodič.
Tog dana očekivao je grupu iz Mađarske koja je odabrala posjetu centru Bihaća i tamošnjim znamenitostima, nakon čega je planirana posjeta Nacionalnom parku Una, Štrbačkom buku i Martin Brodu. Naveo je da je moguće da će posjetiti i Japodske otoke te Stari grad Ostrožac.
Na pitanje raste li broj stranih turista odgovorio je potvrdno.
„Mi smo do sada imali, ne samo ja, nego i kolege koje sa mnom rade, preko 100 grupa kako je počela sezona“, kazao je.
Prema njegovim riječima, kasna sezona, koja već ide prema novembru, bilježi rast od oko 30 posto u odnosu na prošlu godinu, a uglavnom je riječ o gostima iz Evrope i regije.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Pratite nas na društvenim mrežama



